Get the Flash Player to see this player.

Priroda otoka Korčule

Korčula je jedan od najpošumljenijih otoka na Jadranu. Prirodoslovno to je otok osebujnosti i kontrasta. Oko 65% površine otoka prekriveno je bogatom i raznolikom mediteranskom vegetacijom.

Svoje staro grčko ime Korkyra Melaina (Crna Korkyra) dobila je upravo zbog gustih šuma bora i česmine koje ni do danas nisu uspjele prorijediti prirodna erozija ni ljudska ruka. Najrasprostranjenija biljna vrsta na otoku česmina ili crnika, vjekovima je bila osnova korčulanske drvene brodogradnje. Osim česmine (Quercus ilex) ističe se alepski bor (Pinus halepensis), primorski bor (Pinus pinastes), crni bor (Pinus nigra Dalmatica), pinjol (Pinus pinea) i čempres (Cypressus). Divlja maslina (Olea oleaster fiori) upotpunjava ovaj sredozemni krajobraz, dok su obrađivani maslinjaci, uz vinograde, predstavljali tradicionalni izvor života Korčule, a i danas su najvažnije kulture.

Značajno obilježje Korčule je makija – niska zimzelena šuma. To je gusto, katkada i neprohodno grmlje, koje svojim mirisom mami ljubitelje slobodnih šetnji u prirodi. Na otoku raste i samoniklo ljekovito i aromatično bilje: kadulja, ružmarin, lavanda, smilj, metvica, mažurana, bosiljak, ašinac, ruta i majčina dušica. Lokalno stanovništvo upoznato je s ljekovitim svojstvima samoniklog bilja pa se ono često upotrebljava za liječenje mnogih bolesti, posebice probavnog trakta, ali i za ukusan dodatak jelima.

Južno voće: naranče, limuni, mandarine uspijevaju zahvaljujući povoljnim klimatskim prilikama. Bademi cvjetaju već u siječnju. Sve to daje raznolikost ovom sredozemnom raslinju i obogaćuje svakodnevni život Korčule. Na Korčulu su prenesena i neka stabla i biljke iz tropskih krajeva koji su se ovdje vrlo dobro prilagodili. Tako susrećemo nekoliko vrsta palama, eukaliptuse, glicinije, bugenvilu, oleandar, te razne vrste kaktusa.

Životinjski svijet otoka Korčule vrlo je raznolik. Od divljači koja se lovi u sezoni lova najčešći su zečevi, fazani, divlje patke, te veprovi koji su pred desetak godina preplivali s poluotoka Pelješca.

Specifičnost faune otoka Korčule je odsutnost zmija otrovnica poradi prisutnosti indijskog mungosa, koji je početkom 20. stoljeća prenesen iz Indije na otok Mljet da bi istrijebio tamošnje zmije. Odatle je mungos dopremljen na Korčulu i Pelješac gdje održava prirodnu ravnotežu istrebljivanjem tih svojih najljućih neprijatelja.

Zbog blage klime i gustih šuma na otoku žive, na njemu zimuju ili ljetuju, ili na njega slijeću u prolazu mnoge vrste ptica. Najbrojniji su kosići: crni kos, žutokljun, drozd, zatim jarebice, prepelice (Coturnix c.), divlji golubovi (Columba livia). Korčulanskim gajevima i šumama odjekuje pjev ptica pjevica od kojih su najčešće: češljugar ili gardelin (Carduelis carduelis), lugerin (Carduelis spinus), frizelin (Scrinus Canaria) i faganel (Acanthis cannabina). Pjev ovih i drugih ptica nadopunjuje svirka bezbrojnih cvrčaka i zrikavaca (Cicada plebeia, Tettigia orni i Tibicina haemotodes), tih nevidljivih svirača prirode. Skriveni u maslinjacima i u krošnjama drugoga drveća stvaraju poseban dnevni ugođaj svojim cvrčanjem a svojim noćnim zrikanjem doprinose tajanstvenosti ljetnih noći.

Bogatstvo korčulanskog podmorja dokaz je djevičanske čistoće akvatorija koji okružuje otok, a morski reljef oko cijeloga otoka Korčule pogoduje ribljim kolonijama, tako da se oko njega nalazi 74 lovišta na malu plavu ribu. Korčulansko more ima akvamarinsku boju koja je zadivila mnoge senzibilne duhove i privukla tisuće turista. Morska masa Korčule ima i izrazito terapeutsko djelovanje, što su mnogi mještani i turisti već obilno koristili.

U vodama Korčule mogu se zapaziti i rijetke vrste dupina, kao što je glavati dupin (Grampus griseus), koji obično u parovima mužjaka i ženki izvode svoje figurativne plesove očaravajući promatrače svojim veselim i inteligentnim ponašanjem.